Povratak stare fontane, pitanje je elementarne ljudske pristojnosti i civiliziranog ponašanja



Osjećaj ponosa fontanom, u čijoj izgradnji je sudjelovala gotovo svaka tadašnja splitska obitelj, prenosio se s generacije na generaciju, sve do današnjih dana.

Potresna priča o fontani izaziva snažne emocije, jer se mnogi naši sugrađani identificiraju s njom doživljavajući je kao nešto osobno, nešto što im je nepravedno oteto.

Pitanje njene obnove, pitanje je i vraćanja duga Grada Splita, kojem su građani Splita "Zakladnim spisom" predali fontanu na čuvanje i održavanje.

U odnosu na počinjenu generacijsku povijesnu nepravdu i kulturološku sramotu svaka rasprava o smislu, estetici, umjetničkoj ili urbanističkoj opravdanosti obnove fontane, postaje besmislena.

Negiranje njenog povratka samo dodatno pojačava bol otvorene rane nastale njenim divljačkim rušenjem. Prije svega to je pitanje elementarne ljudske pristojnosti i civiliziranog ponašanja.