Crteži fontane splitskog arhitekte Milorada Družeića






Pronađeni crteži Monumentalne fontane splitskog arhitekte Milorada Družeića vrlo su značajni po pitanju mjesta na kojem se nalazila fontana.
"Nakon rušenja Monumentalne fontane, na njezinom mjestu podignut je okrugli bazen s vodoskokom i nasadom cvijeća oko njega. Projekt je napravio Družeić u kolovozu 1947. godine." (citat iz teksta "Arhitekt Milorad Družeić" autora Stanka Piplovića, Kulturna baština br. 37).
Važnost crteža ogleda se u tome što je prije njenog rušenja Milorad Družeić izmjerio dimenzije fontane, što daje naslutiti da je očekivao njeno uklanjanje. Vjerojatno očekujući obnovu fontane u nekim boljim vremenima te mjere mogu biti od velike važnosti prilikom njene obnove.  U tom smislu je i projektirao postojeći bazen s vodoskokom koji ne predstavlja gotovo nikakvu prepreku za obnovu Monumentalne fontane na njenom izvornom mjestu.


Statut Grada Splita

"U zaklonu i njedrima Splita utoćište nađoše proganjani i ponižavani spomenici povijesti Hrvata. Građani Splita će ih čuvati kao znamen svog izvora, svoga postanka i svoga opstanka. Pritom neće zaboraviti da u njihovoj zemlji leže i drugi povijesni znakovi vlastitih predaka, pa će učiniti sve da i te spomenike nađu, urede i dolično sačuvaju za vremena koja dolaze".

Statut Grada Splita

Borba za fontanu 29.10.2011

Tukić: Bužančić je ruši; Bužančić: Ne odlučuje čaršija

 Strasti oko inicijative za obnovu monumentalne fontane su na vrhuncu: kad su gradonačelnik Željko Kerum i njegovo Povjerenstvo za nova tri spomenika na Rivi, u kojem sjedi čak i pročelnik Konzervatorskog odjela Radoslav Bužančić, odlučili na njezinu mjestu podići “spomenik slobodi”, “s malim glavama zaslužnih Hrvata”, kako je to objasnio drugi član Povjerenstva, arhitekt Zoran Jeramaz, inicijatori obnove - Društvo prijatelja kulturne baštine - osjetili su se grubo prevarenima.

Imaju, tvrde, potporu struke i građana, godinama skupljaju dokumentaciju upravo prema naputku mjerodavnih institucija, dobili su procjene troškova, čak i obećanja o novčanoj potpori, pa bi fontanu, baš kao i onu prvu iz doba gradonačelnika Ante Bajamontija, financirali splitski i dalmatinski iseljenici, a pročelnik Bužančić, o kojem ovisi daljnja procedura, grubo ih je prevario.

Dapače, optužuju ga za ozbiljan sukob interesa, budući da je član Povjerenstva, čije bi odluke kao šef konzervatora trebao dobiti na odobrenje! Dr. Ante Tukić, predsjednik Komisije za obnovu fontane, tvrdi da se Bužančićevim ponašanjem uništava nada za obnovom fontane, postoje sumnje da je upravo on i predložio novi “spomenik slobodi”, a o svemu su obavijestili i ministra kulture Jasena Mesića:

Obezvrijeđeni trud

- Ono što Povjerenstvo zaključi s vama kao članom i ujedno kao pročelnikom Konzervatorskog odjela i zatim predloži višim instancijama na usvajanje, unaprijed je osigurano od prigovora Konzervatorskog odjela u Splitu. Prilikom predlaganja spomenika na Rivi od Povjerenstva, kao njegov član ste prihvatili, a možda i predložili, da se spomenik slobodi postavi na mjesto nekadašnje monumentalne fontane.

To ste učinili iako ste znali da je baš u to vrijeme Društvo prijatelja kulturne baštine došlo do faze ispunjavanja uvjeta za obnovu monumentalne fontane, prema uvjetima koje je tražio upravo Konzervatorski odjel na čelu s bivšom pročelnicom Tajmom Rismondo Čalo, te niza dodatnih uvjeta koje su postavili ovlaštenici vašeg odjela nakon uvida u gipsani model skulpture Nereide.

Vaše djelovanje u citiranom povjerenstvu tako je naš veliki trošak potpuno obezvrijedio - tvrde Prijatelji baštine u pismu Bužančiću.

Podsjećaju kako je jedna članica Gradskog vijeća zapazila da ideja o fontani nije krenula od Keruma, nego od Povjerenstva, koje je svoje ideje predložilo Komisiji za spomenike, a ista ih je onda nepromijenjene prihvatila, što je nešto poslije učinilo i Gradsko vijeće.

- Dakle, sada, s Vašim pristankom, a možda i prijedlogom, trebalo bi izgraditi “fontanu spomenik slobode s likom puno malih heroja koji su stvarali ovu državu...”, kako je rekao glavni gradski arhitekt Zoran Jeramaz.

Nije li onda logičan zaključak da ste, skrivajući se iza zaključka Povjerenstva, prešutjeli sve one dogovore i dokumente koji su nastali u suradnji našeg Društva s Konzervatorskim odjelom i s pročelnicima uključujući i vas? - pitaju baštinari.

Šef konzervatora Radoslav Bužančić demantira Tukićeve navode i naglašava da bi o svemu trebala odlučivati struka, a ne čaršija.

Predizborni štos o slobodi

Prozvani konzervatorski pročelnik Radoslav Bužančić objasnio nam je kako više nije u Povjerenstvu, upravo iz razloga da ne dolazi u koliziju s funkcijom. Ipak smo ga pitali kako komentira dva prijedloga za izgled fontane:
- Nisam ni za jedno izloženo rješenje, nego sam za široku stručnu raspravu i da se Split konačno prestane svađati oko toga. Postoje na jednoj i drugoj strani argumenti i mišljenja, vrlo stručna i manje stručna, stoga sve treba uzeti u obzir, pa vidjeti što i kako, a ne da čaršija odlučuje. Što se tiče tog spomenika slobodi, držim da je samo predizborni štos, a i taj prijedlog treba doći na verifikaciju u Konzervatorski odjel.

Jaka potpora obnavljanju

Potpora za obnovu monumentalne fontane na Rivi stigla je, među ostalima, i od stručnjaka Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske, od prof. dr. Ive Maroevića, prof. dr. Tomislava Raukara, dr. sc. Milana Pelca, prof. dr. Vladimira Bedenka, prof. dr. Tomislava Marasovića, akademika Mirka Tomasovića, prof dr. Željka Pekovića, prof. dr. Bruna Milića, dr. sc. Marine Vicelje, dr. sc. Frane Dulibića, mr. sc. Jasne Rotim-Malvić, arhitekta Stanislava Ferića (bivši konzervator Splita sa 29 godina radnog iskustva u Zürichu), dr. Anatolija Kudrjavceva, dr. Franka Oreba...
‘Uništeni spomen vratiti na njegovo mjesto’
Društvo prijatelja kulturne baštine u posjedu je brojnih pisanih izjava kompetentnih stručnjaka, znanstvenika i akademika te znanstvenih i stručnih institucija u prilog obnovi monumentalne fontane.

Akademik Cambi: Vratiti je na mjesto
Tako akademik Nenad Cambi kaže da uništeni spomen toga povijesnog zahvata treba vratiti na svoje mjesto, a da bi svako novo rješenje bilo neautentični surogat i novi memoricid.
Botteri Dini: Nezamjenjiva
Akademski slikar Josip Botteri Dini govori da Fontana kao atraktivna točka zapadnog dijela splitske Rive u oblikovnom smislu nije zamjenjiva ni s kojim drugim projektom.
Dr. Stagličić: Skladno izvedena
Dr. Marija Stagličić iz Instituta za povijest umjetnosti u Zagrebu, priznata stručnjakinja za historicizam, smatra da je svako drugo rješenje nova interpretacija i narušavanje pomno zamišljenog i skladno izvedenog rješenja, jer su položaj monumentalne splitske fontane i njezin historicistički izričaj nerazdruživi.
Kečkemet: Cjelina epohe
Dr. Duško Kečkemet akcentira da je splitska Riva s Prokurativama urbanistički i arhitektonski uspjela dovršena cjelina jedne epohe, kojoj bi suvremene izmjene i dodaci više štetili nego pridonosili.
Dr. Karaman: Svjedok života
Dr. Ljubo Karaman još je 1929. godine rekao da je Fontana nerastavna cjelina s Prokurativama i Deškovićevom palačom i da je svjedok važnog razdoblja u životu grada, kada je Split iza dugog mrtvila dobio prvi veći zamah u svom razvoju.
Cvito Fisković: Urbanistički akcent
Još 1979. godine konzervator Cvito Fisković objasnio je zašto je za obnovu, jer je Fontana istaknuti urbanistički akcent koji se izvanredno uklapao u ambijent koji ga je okruživao i ne vidi što stoji na putu obnove “česme”.
Glavni konzervator podržava obnovu
Miljenko Domijan, glavni konzervator Uprave za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture, u potpunosti podržava inicijativu da se faksimilski rekonstruira fontana pred Prokurativama...


Damir Šarac


ZLATAN RAČIĆ IZ MILWAUKEEJA PREDVODI ISELJENIKE 'Evo, dajen prvi milijun kuna za Bajamontušu' 28.10.2011.

Iseljenik Zlatan Račić (lijevo) i Tonči Jerončić uz model Bajamontuše
Spreman sam donirati milijun kuna za obnovu monumentalne fontane na Rivi, pod jedinim uvjetom - da bude obnovljena kakva je i bila.

Ima nas još u Americi, Kanadi i Australiji, i uvjeren sam, da nema šporkih političkih igara, doniranog bi novca i preteklo, jer Splićani i Dalmatinci koji žive u iseljeništvu imaju osjećaj za tradiciju i ljubav prema svome gradu, koji je danas zamijenilo politikantsko mazanje očiju građanima.  
Bez povoda
Kazao nam je to Zlatan Račić (70), porijeklom Vrbanjanin, čija je obitelj živjela u Splitu, a iselio se u SAD 1970. godine. Živi u Milwaukeeju i na Floridi, ondje je završio fakultete strojarstva i ekonomije, radi i u mirovini te priprema knjigu o dinamici rotirajućih tijela.

Račić svake godine dolazi u Split i više puta, sufinancirao je obnovu ribarske crkve svetoga Luke na Matejuški, te tiskanje monografije “Veli Varoš”, a prati događanja i rasprave o klasicističkoj fontani koju je podigao gradonačelnik Ante Bajamonti 1880. godine uz financijsko sudjelovanje svih građana, a srušili komunisti 1947. godine, bez očita povoda.
Kerumov spin
O obnovi fontane donesene su dvije odluke Gradskog vijeća: ušla je 1995. godine u program proslave 1700. godina Splita, a prije tri godine Gradsko vijeće je potvrdilo odluku o gradnji fontane na dnu Prokurativa.

No, gradonačelnik Željko Kerum je stari simbol iskoristo za novi spin; tvrdi da će na njezinu mjestu podići spomenik s glavama zaslužnih Hrvata, ma što to značilo. No Splićani znaju - prozvali su je Frankeštajnuša!

- Srušili su Bajamontušu iza Drugog rata jer su komunisti u njoj vidjeli simbol tolomaštva XIX. stoljeća, ali to nije točno: Splićani koji su skupljali novac, gradili su je u slavu zajedništva građana i dolaska vode u žedni grad nakon 1500 godina. Godinama pratim sve te rasprave i ne mogu vjerovati da se tako nešto događa, ali je i objašnjivo, političari žele graditi spomenik sebi, a priče o građanima i njihovoj volji ne zanimaju ih – kategoričan je Račić.

Dodaje da su se u sve uključili i konzervatori kod kojih niti jedan projekt ne prolazi, čak i ako je sve po zakonskim propisima, ako oni nemaju neki interes.

- Ako se popravlja stara crikva, normalno je da će se uvesti letrika, iako je u izvornoj nije bilo. Pa i Sikstinska kapela je obnovljena novim tehnikama, piturana je priko Michelangelove ruke.

Za Bajamontušu postoje projekti, postoji jaka volja građana i iseljenika da se skupe novci, zna se cijena, zbog čega se onda komplicira, kao da je Split jedini grad na svijetu koji obnavlja nešto takvo?! - pita se Račić.

Taj iseljenik se pribojava da su naši ljudi navikli na diktaturu, pa smatraju da za sve moraju moliti milost kod nekoga, umjesto da svoj grad naprave po svojoj mjeri. Boje se čak i svoje mišljenje iznijeti, govori Račić, pa ga onda traže okolo, a ako nisu zadovoljni, radije će brontulavat nego kazat jasno i glasno.

- U tome je prava simbolika Bajamontuše, a ne neka politika koja se s tradicijom poigrava kako ju je volja, pa političari plešu i kokodaču, a narod ih šutke gleda pristajući na te gluposti – drži Račić.

On navodi kako Splićana ima svugdje po svijetu i voljni su pomoći kao i on, ali samo uz jasne uvjete: da budu čisti računi i projekti, a ne da se kao mnogi vrate preko oceana operušani jer su pokušali investirati u domovini.

- Recite mi tko će poštivati grad koji ne drži do svoje tradicije?! Na koncu, ovdje dolaze ljudi iz cijelog svijeta da bi se divili povijesnoj baštini, a ne da slušaju pametovanje političara – zaključuje Račić.


'Bužančića nije briga za javni interes'

Umjetnik Zvonimir Mihanović inicirao je niz akcija vezanih za obnovu Bajamontuše, obišao je splitske iseljenike i ističe kako novac uopće neće biti problem, a obnova fontane stajala bi oko 10 milijuna kuna.

Podsjeća kako je Konzervatorski odjel kad mu je na čelu bila Tajma Rismondo Čalo načelno pristao na obnovu fontane ako za to postoje uvjeti i dokumentacija.

- Pored dokumentacije koju je priredio još pokojni arhitekt Jerko Marasović, a predstavio je povjesničar umjetnosti dr. Tomislav Marasović, koji tvrdi da se fontanu može obnoviti metodom “anastiloze”, dakle uključivanjem ulomaka, akademski kipar Robert Jozić izradio je jednu figuru nereide i prezentirali smo je konzervatorima, koji su bili zadovoljni.

No, tada pročelnik konzervatora postaje Radoslav Bužančić, koji je nezainteresiran za bilo što od javnog interesa, prekinuo je svaku suradnju i još ušao u povjerenstvo gradonačelnika Željka Keruma za podizanje triju spomenika na Rivi, od kojih je jedan na mjestu fontane.
Damir Šarac / snimio Tom Dubravec / Cropix

Izrađuje se figura Nereide

                          Akademski kipar Robert Jozić objašnjava svoj rad
                          predsjedniku Komisije za obnovu Splitske fontane


                          Skultura Nereida u glini

                          Akademik Cambi proučava gipsanu skulpturu Nereide

Iz intervjua s profesorom Antom Sapunarom, predsjednikom Društva prijatelja kulturne baštine

Bajamontuša nije politika

» Sjećam se, kad ste krenuli u akciju Monumentalna fontana, popularno Bajamontuša, neki su vas prozvali i splitskim elitistima koji se stavljaju iznad institucija i zakona?
- Nikada nismo bili iznad zakona, niti institucija, već smo upozoravali na pogrešna zakonska ili stručna rješenja, na podcjenjivanje javnosti u koju se svi kunu, a stalno je zaobilaze, i na izbjegavanje sudjelovanja neovisne struke! Zato smo nazivani sijedim glavama koje nemaju što raditi, protivnicima Splita u svakom pogledu...
» Spomenuo sam Bajamontušu. Digli ste Split na noge, bili su vas puni mediji... Zašto vam je pala na pamet baš Bajamontuša?
- Nije nama pala na pamet Bajamontuša, nego je ona bila produkt višegodišnjih želja građana i brojnih udruga. Nju su podigli građani Splita u čemu je sudjelovala gotovo svaka obitelj neovisno o materijalnom stanju i političkom opredjeljenju. Sudjelovanje u podizanju tog spomenika vodi bilo je pitanje časti i ljubavi prema gradu. Fontana je bila ukras grada i dio njegova identiteta i izvrsni urbanistički element u povijesnom historicističkom ambijentu. Iz tih razloga 21. ožujka 2005. godine u hotelu “Bellevue” sastalo se devet udruga i formiralo Komisiju za obnovu Splitske fontane u okviru Društva prijatelja kulturne baštine.
» Govorilo se: njena obnova je djelo autonomaša i talijanaša!?
- To je notorna iskonstruirana neistina! U nedostatku stručnih argumenata najučinkovitije je iznijeti političke kvalifikacije i etiketiranje. Mi smo odmah pri formiranju Komisije kazali da nećemo politiku nego Bajamontušu! Nažalost, na političko polje umjesto na stručno, skrenu i ljudi od ugleda i struke.
» Bilo je govora da ste u “slučaju Bajamontuša” dobili utakmicu. I da će se sve povoljno za vas riješiti još u mandatu gradonačelnika Ivana Kureta. A evo se još nije riješilo ni u vrijeme gradonačelnikovanja Željka Keruma...
- Od formiranja Komisije za obnovu Splitske fontane jasno nam je bilo da su dva ključna čimbenika za njenu obnovu: Gradska vlast i Konzervatorski odjel u Splitu. Gradska vlast se uvijek na bilo koji način izmotavala, onako kako se to “učinkovito” radi u politici, a konzervatori nisu nikada rekli da su protiv faksimilske obnove fontane.
Lani, na naš zahtjev za očitovanje o obnovi Fontane, pročelnica Konzervatorskog odjela u Splitu Tajma Rismondo-Čalo dala je zeleno svjetlo njenoj faksimilskoj obnovi uz određene uvjete. To smo učinili, kao što ispunjavamo sve zahtjeve konzervatora, ali gradska vlast je tu predvidjela spomenik slobodi umjesto vodi, suprotno svim prethodnim odlukama. Rušenje Monumentalne fontane 1947. godine ostavilo je nadu za njenu obnovu, a sadašnje rješenje i to oduzima, a stvara temelje memoricidu!
30.07.2011. Slobodna Dalmacija "Prof. Ante Sapunar kod Mosora: Iživljavanje na Rivi", piše: Milorad Bibić Mosor