Facebook grupa aktualizirala staru ideju: Vratite nam Bajamontušu!




skupljaju se potpisi


Facebook grupa "Inicijativa za obnovu Monumentalne fontane na splitskoj Rivi" pokušava nastaviti priču započetu prije pet godina, kada je pokrenuta kampanja za obnovu fontane, pa se, podsjećamo, prikupilo 14 tisuća potpisa onih koji su smatrali da fontanu, u narodu znanu kao Bajamontušu, treba vratiti na njezino mjesto.
Odonda do danas ništa se nije pomaklo s (toga) mjesta!

– Od 21. prosinca ponovno smo pokrenuli "Inicijativu za obnovu Monumentalne fontane na splitskoj Rivi", pa smo počeli prikupljati potpise potpore, odnosno započeli smo potpisivanje zahtjeva za njezinu obnovu kako bismo je vratili – kazao nam je Ante Toni Alujević, jedan od inicijatora akcije.

Moramo napomenuti kako nije riječ o ponovnom pokretanju peticije, nego o pokušaju njezina vađenja "iz naftalina". Želja naroda se zametnula, nestala u papirima Gradske uprave.

Politiziranje

– Vladajući uvijek žele priču o obnovi ispolitizirati, a nama nije bitna politika, nego sjećanje na splitsku kulturnu baštinu i upravo prije svega depolitizaciju općenito kada je riječ o kulturi u svakom pogledu.

Monumentalna fontana je bila simbol Splita, i ona je to i danas, simbolički predstavlja povijesnu nepobitnu činjenicu kada je prvi put voda dovedena u Split, nalazimo je na svim razglednicama grada iz onog doba. Glupo je vraćati se razlozima njezina rušenja, jer nas i to ponovno vraća u političke vode – naglašava Alujević.

– Kad vam dođe furešt u goste, čemu se može diviti osim Dioklecijanovoj palači i drugim znamenitostima. Upravo bi Monumentalna fontana, koja danas nedostaje u neposrednoj blizini "dnevnog boravka" svih Splićana, dala još dodatnu prepoznatljivost kako u povijesnom, tako i u današnjem modernom društvu u sklopu ponude grada kao turističke destinacije – razmišlja naglas naš sugovornik.

Mrtva točka

Gdje je zapelo? Zašto Grad ne kaže radi li se nešto u vezi s tim ili jednostavno da se ne slažu s obnovom? Bitno je samo da se priča pokrene s mrtve točke.

– Peticija je potpisana, mi stojimo iza nje i zahtijevamo od Grada da je ispoštuje, da se o tom prijedlogu raspravlja – napominje Alujević.

– Ljudi su nam se javljali, mnogi su voljni sudjelovati i financijski u obnovi, dakle ako je novac problem, i to se da riješiti – veli nam.

Facebook je odlična platforma za osluhnuti bilo naroda, a ako je vjerovati 11.700 članova stranice "Split kroz povijest", upravo stalnim objavljivanjem prekrasnih fotografija Monumentalne fontane iskazuju svoju želju za povratkom fontane.
 
Milena Budimir
Članak objavljen 03.01.2016. u Slobodnoj Dalmaciji možete pročitati ovdje.

U čast dovođenja vode
Monumentalna fontana na splitskoj Rivi djelo je Luigija Ceccona, poznatoga talijanskog kipara 19. stoljeća. Podignuta je kao spomenik dovođenju vode u grad 1880. godine. Izgrađena je doprinosima gotovo svake splitske obitelji i simbol je zajedništva svih Splićana.
Davanje doprinosa za izgradnju u to je vrijeme bilo pitanje časti, nevezano uz političku orijentaciju ili socijalni status obitelji. Građani Splita su je 1888. godine Zakladnim spisom predali Gradu Splitu na čuvanje i održavanje. Godine 1947. divljački je porušena, minirana i dignuta u zrak.


Kako podržati inicijativu?
Ako i vi podržavate ovu Inicijativu, možete popuniti i potpisati zahtjev koji se nalazi na stranici ove grupe, potom ga e-mailom pošaljete na adresu: kulturna.bastina.split@gmail.com ili isprintanog poštom ili osobno na adresu: Društvo prijatelja kulturne baštine Split, Obala hrvatskog narodnog preporoda 25

19.12.2015. Hoće li se Bajamontuši napokon vratiti stari sjaj?

Foto: splitskafontana.com

Hoće li se Bajamontuši napokon vratiti stari sjaj?

Fontana je djelo Luigija Ceccona, jednog od uglednijih talijanskih kipara 19. stoljeća. Izgradili su je Splićani svojim novcem i gotovo je svaka splitska obitelj u tome sudjelovala, neovisno o političkoj orijentaciji i financijskom statusu, jer je to bilo pitanje časti i tim su se činom ponosili.
Monumentalna fontana na splitskoj Rivi podignuta je kao spomenik dovođenju vode u grad 1880. godine. Izgrađena je doprinosima gotovo svake splitske obitelji i simbol je zajedništva svih Splićana. Građani Splita 1888. godine Zakladnim spisom predali su je Gradu Splitu na čuvanje i održavanje. Godine 1947. divljački je porušena. Grad Split 1990. godine pokrenuo je inicijativu za njenu obnovu, izrađen je projekt obnove, a građani Splita su još jednom uplaćivali novac za Monumentalnu fontanu. 

Pet godina "u vitar"

Obnova Monumentalne fontane ispravak je kulturološke sramote i povijesne nepravde počinjene našim precima koji su je podigli i predali na čuvanje i održavanje Gradu Splitu – stoji u poruci koju je Ante Toni Alujević napisao u Facebook grupi "Inicijativa za obnovu Monumentalne fontane na splitskoj rivi“ što je bio povod za naš kratki razgovor.
Nakon pet godina od velike kampanje na Rivi kada je javnosti bila predstavljena maketa Monumentalne fontane i kada se prikupilo 14 tisuća potpisa za vraćanje Monumentalne fontane popularno zvane Bajamontuša, ponovno se pokreće kotač kako bi se dovršila započeta priča.
Od 21. prosinca ponovno smo pokrenuli Inicijativu za obnovu Monumentalne fontane na splitskoj rivi te smo počeli prikupljati potpise potpore za njenu obnovu kako bi je vratili gdje joj je i mjesto – kazao je Alujević, inače jedan od inicijatora uz Društvo prijatelja kulturne baštine Splita.
 Gotovo pet godina  prošlo je "u vitru", a da se sa strane nadležnih iz Grada ništa bitno nije dogodilo.
 Grad Split koje je jedan turistički grad bogate kulturne povijesti što je vjerojatno uz nostalgiju starijih građana pospješilo samu inicijativu. Problem je što se od tada nije ništa dogodilo, odnosno Grad nije napravio daljnji korak i sve je stalo – rekao je Alujević.
U svakom slučaju postoji težnja od 90.-ih, a posebice zadnjih deset godina da se to stvarno realizira s tim da je faktički sa samom tom peticijom prije pet godina  izgledalo da je stvar riješena, da smo otišli do kraja tog puta i da se samo čeka realizacija i financijska sredstva za nju.

 Borba s vjetrenjačama

Društvo prijatelja kulturne baštine Split nastoje, uvijek iznova, realizirati obnovu slavne Bajamontijeve fontane te su u stalnom kontaktu sa Gradom Splitom, ali čini se da su i dalje na mrtvoj točci.
Društvo prijatelja kulturne baštine Split konstantno nastoji realizirati tu započetu Inicijativu i oni su u prepisci sa Gradom i zato se sada i izašlo sa ovih zahtjevom jer je očito da ih se marginalizira i ako se u konačnici ne bude ništa pomicalo sa mrtve točke čak će se izvršiti i pravni pritisak, a u krajnjoj mjeri i tužba prema Gradu sa širom podrškom građana – upozorio je Alujević.
 Iako Društvo pokušava ishoditi sve potrebno za obnovu negdje je zapelo.
Zapelo je već s komisijom koja je formirana u vrijeme gradonačelnika Keruma, a koja se sastajala ili jedan ili dva puta na godinu i koja ako se i sastane ne uspjeva usuglasiti da to uopće dođe na Gradsko vijeće. Zapelo je na toj komisiji koja imenuje ulice, trgove, možda i po pitanju političkog konsenzusa, a mi ljubitelji staroga Splita i njegove kulturne baštine smatramo da se stvarno ne bi trebalo na ovakav način odugovlačiti s obzirom da se radi o fontani koja je zapravo bila napravljena kao spomenik za dovođenje vode u grad Split. U momentu stvaranja nije bila nikakva politička konotacija, niti politički spomenik i u njenom postavljanju sudjelovali su svi građani Splita – pojasnio je Alujević te kazao kako su sad krenuli sa Facebook inicijativom i u okviru novoformirane grupe „Inicijativa za obnovu Monumentalne fontane na splitskoj rivi“ te grupe "Split kroz povijest" koja broji oko 11.700 članova.
Nismo išli na širu potporu javnosti kao prije pet godina jer je već tada bila potvrđena volja građana. Vidjet ćemo dalje kako će se stvari odvijati te ćemo vjerojatno ići i na širu potporu javnosti. Pratimo sada reakciju Grada i njegovih vijećnika – rekao je inicijator.

Članak objavljen 29.12.2015. na Dalmacija News-u možete pročitati ovdje

15.04.2015. "Bajamontijeva fontana bila je turistička atrakcija, svi su se htjeli fotografirati ispred nje, a tako bi bilo i danas"

Foto: skyscrapercity

"Bajamontijeva fontana bila je turistička atrakcija, svi su se htjeli fotografirati ispred nje, a tako bi bilo i danas"


Društvo prijatelja kulturne baštine Split nije zadovoljno što u Nacrtu strategije razvitka kulture grada Splita nije jasno planira li se Monumentalna fontana obnoviti ili ne

Primjedbe i dopune na Nacrt strategije razvitka kulture grada Splita za idućih deset godina uputilo je i Društvo prijatelja kulturne baštine. Usvojeno je osam njihovih prijedloga među kojima je bila i obnova Bajamontijeve fontane na izvornom mjestu. Međutim, nezadovoljni su jer obnova Monumentalne fontane nije postavljena u relevantnom dijelu pa nije jasno planira li se zaista njezina obnova ili ne.

U poglavlju koje se odnosi na pregled događanja u povijesti kulture u Splitu, navode iz Društva prijatelja kulturne baštine, fontana nije niti spomenuta i to smatraju velikim propustom. Ona je spomenik dolasku vode u Split,a danas je poznatija pod nazivom "Bajamontuša“ iako se tako zapravo nazivala voda, koja je iz nje tekla.

- O Monumentalnoj fontani se zadnjih desetak godina puno pisalo i raspravljalo, ali unatoč tome čini se, da se danas o njoj mora opet govoriti - navodi prof. Ante Sapunar, predsjednik Društva prijatelja kulturne baštine Split.

Od 2005. godine oni se intenzivno zalažu za obnovu fontane koja je svojedobno predstavljala turističku atrakciju.

- Razglednice, koje su je prikazivale, bile su dominantne u to vrijeme, pa su se ispred nje svi željeli fotografirati, a vjerujemo da bi tako bilo i danas. Većina građana neovisno o dobi podržavaju njenu obnovu, a što su potvrdili svojim potpisima na brojnim izložbama, naročito 2010.godine s 14.000 potpisa u Knjizi dojmova na izložbi makete Monumentalne fontane na Rivi - tvrdi prof. Sapunar te dodaje kako je obnovu fontane podržalo tridesetak eminentnih povjesničara umjetnosti, povjesničara, arheologa, konzervatora i drugih istaknutih stručnjaka i znanstvenika.

Fontana je djelo Luigija Ceccona, jednog od uglednijih talijanskih kipara 19. stoljeća. Izgradili su je Splićani svojim novcem i gotovo je svaka splitska obitelj u tome sudjelovala, neovisno o političkoj orijentaciji i financijskom statusu, jer je to bilo pitanje časti i tim su se činom ponosili.
- Split je dobio vodu nakon 1500 godina kao rezultat prethodno obnovljenog Dioklecijanovog vodovoda. S Prokurativama i Bajamontijevom palačom sačinjavala je najistaknutiji historicistički sklop u Hrvatskoj. Tim sklopom i tekućom vodom Split je zakoračio u civilizacijske tokove Europe i značajno pridonio kulturi grada - napominje prof. Sapunar.

Fontana je postavljena 1880.godine, svečano je otvorena 1888., a srušena je iz političkih razloga 1947. godine.

Članak objavljen 15.04.2015. na Dalmacija News-u možete pročitati ovdje

Akademski kipar Robert Jozić: "Bajamontušu je moguće obnoviti"


"Dirnuo je Jozić i u splitsko osinje gnijezdo: Društvo prijatelja kulturne baštine povjerilo mu je izradu replika skulptura nereida i tritona koji su činili slavnu Bajamontijevu fontanu, što su je komunističke vlasti bez jasnog razloga minirale i smrvile u tucanik 1947. godine.

Oni kojima je fontana pod Prokurativama simbol zajedništva građana (svi su financirali izgradnju, bogati i najsiromašniji), podignuta 1886. godine u čast vodovoda koji je došao do Splita nakon 1500 godina, ali i bitan arhitektonski moment klasicističkog kompleksa na Rivi, traže njezin povratak. No, kao i u većini problema koje treba riješiti, Splićani se ne mogu složiti. Pa se ekipa entuzijasta i stručnjaka prihvatila traženja dokaza da fontanu, neizostavan ukras svih splitskih prijeratnih kartolina, ne bi bio veliki problem ponovno isklesati.

– Njezin autor nije svjetski poznat umjetnik, ali je svakako vrhunski zanatlija, klesar koji je uspio pogoditi ritam skulpture. Dugo sam izučavao preostale figure, proučavao dokumentaciju i elaborat prof. dr. Tomislava Marasovića i držim kako bi se Bajamontuša, segment po segment, mogla obnoviti – tvrdi."


Cijeli razgovor s akademskim kiparom Robertom Jozićem možete pročitati ovdje.

POVRATAK FONTANE

Najavljena rekonstrukcija Bajamontuše na splitskoj Rivi

Foto: Leo Nikolić / tportal.hr Leo Nikolić

Nakon više od dva i pol desetljeća aktivizma i brojnih građanskih inicijativa, na splitskoj Rivi će se uskoro pokrenuti obnova najpoznatije fontane, Bajamontuše, izgrađene 1880. godine kao simbol povratka pitke vode u Split nakon rekonstrukcije Dioklecijanovog akvedukta, koja je srušena 1947. godine

Datum objave:
30.10.2013 11:51
Zadnja izmjena:
30.10.2013 13:02



O tome se ponovo pozitivno izjasnio i gradonačelnik Splita Ivo Baldasar. Podsjetimo da je on u predizbornoj kampanji nosiocima inicijative za obnovu fontane, Društvu prijatelja kulturne baštine dao jasnu poruku i obećanje da planira obnoviti fontanu. Baldasar je ustvrdio da obnova Bajamontuše trenutno nije prioritetni projekt, ali nakon konsolidacije gradskog proračuna će se sigurno ići u realizaciju faksimilne obnove. To je zapravo prva formalna politička podrška za projekt i inicijativu staru već više od 25 godina.

O rekonstrukciji monumentalne fontane na zapadnom dijelu Rive u splitskoj kulturnoj, konzervatorskoj, ali i široj javnosti je već bilo proteklih desetljeća mnogo polemika i suprotnih stavova. Konzervatori nisu bili skloni faksimilnoj rekonstrukciji objekta na osnovi sačuvanih fragmenata i foto-dokumentacije.

S druge strane, vodeći splitski povjesničar umjetnosti i stručnjak za taj period dr. Duško Kečkemet smatra da nije pravo pitanje likovne kvalitete fontane, već njeno društveno i simboličko značenje u urbanoj memoriji grada. Autor fontane na inicijativu tadašnjeg gradonačelnika Antonija Bajamontija je bio talijanski kipar Luigi Ceccon.

Danas se u Muzeju grada čuvaju manji fragmenti fontane koja je porušena u sklopu ideološkog obračuna nakon Drugog svjetskog rata. Problematičan je bio 'fascio', simbol fašizma koji je držao u ruci centralni lik na fontani. Splitski konzervator Radoslav Bužančić, kojem arhitektonska obnova fonatne nije upitna, ali jest i obnova skulptura, napominje da je 'fascio' na fontani postavljen pola stoljeća prije Mussolinijevog dolaska na vlast. U tom smislu se može ustvrditi da taj detalj ne bi trebao biti kontroverzan. Slično bi se onda moglo reći i za reljefe svastika u palači iz vremena Dioklecijana, što naravno nikome ne pada na um.

U sklopu aktivnosti grupe građana koji traže povratak, kako oni kažu, 'sudbonosne fontane' na Rivu, sakupljani su potpisi podrške, a bila je organizirana i izložba makete fontane za građanstvo. Mada je u pitanju u suštini retrogradni i konzervativni projekt, važnost fontane u urbanoj memoriji se ne smije zanemariti, a činjenica je i da zapadni dio Rive sadašnjim rješenjem nije urbanistički definiran i adekvatno uklopljen uz obnovljeni parter Rive. U tom smislu i ovo historicističko rješenje je bolje od postojećeg nezadovoljavajućeg stanja. Sada još samo preostaje pričekati konsolidaciju gradskog proračuna jer će se projekt prema najavama financirati iz tog proračuna, ali i iz brojnih najavljenih donacija.

11.09.2013. IKS festival: Performans kao podsjetnik na značaj Bajamontuše

IKS festival: Performans kao podsjetnik na značaj Bajamontuše

Umjetnik Antonio Grgić performansom "Sjene" izvedenom na Rivi, na mjestu nekadašnje Monumentalne česme poznate Bajamontuše, upozorio je na projekt u Splitu nad kojim je izvršeno nasilje. Prolijevao je, naravno, vodu pomoću koje je iscrtao sjene.  Dio je to njegovog cjelovitog projekta kojim performansima upozorava na nasilja u prostoru diljem Hrvatske, a koji su u suštini ideološki.

- Monumentalna česma je srušena 1947.godine kao politički performans, bez ikakvog razloga. Međutim, ostatak postoji, a iscrtavanjem sjena želim ukazati na činjenicu nedostatka. Taj nedostatak baca sjenu i na Splićane - pojasnio je Grgić.

Nesvakidašnji način upozorenja pozdravio je i dr. Ante Tukić, predsjednik Komisije za obnovu  fontane i član Društva prijatelja kulturne baštine koji se godinama zalažu za obnovu.

- Ovakav performans je dobrodošao i fontana je to zaslužila. I ovaj čin pokazuje da postoji memorija koja se ne može izbrisati, ma koliko se pokušavalo - kazao je dr. Tukić.

Društvo prijatelja kulturne baštine poduzelo je niz inicijativa za obnovu fontane od kojih valja posebno izdvojiti izlaganje makete Bajamontuše na Rivi što je i tada još jednom dokazalo što Splićanima znači Monumentalna česma.

ŽIVANA ŠUŠAK ŽIVKOVIĆ


Sjene

Antonio Grgić (Croatia)
11.09. Trg Franje Tuđmana - 19:00
Na jednom od najprominentnijih mjesta u gradu na Rivi, ispred Prokurativa do 1947.g. stajala je “Monumentalna fontana”, fontana velikih dimenzija izgrađena u 19. stoljeću. Fontana je srušena dinamitom i batovima 1947. akcijom komunističkih vlasti. Destrukcija je bila besmislena, nikakovih razloga za rušenje nije bilo, kako ideoloških tako ni urbanističkih. Svejedno, fontana je srušena pred očima građana kao simbolički performans nove vlasti i početka novog doba. U umjetničkoj akciji Antonia Grgića oslikava se sjena fontane na pločniku gdje je bila smještena. Sjena naglašava stvarno fizičko nepostojanje fontane, i podsjeća na prostor grada koji je trenutno prazan, a bio je ispunjen monumantalnim oblikovno-simboličkim sadržajem. Također, sjena naglašava da je i dan danas taj prostor zauzet fontanom u doživljaju tog dijela grada od strane starije generacije građana koji se sjećaju fontane. Također, i mlađe generacije znaju kroz verbalni prijenos urbanih mitova da je fontana tu stajala, na tom mjestu koji je danas bez sadržaja. Sjena se iscrtava crnom bojom koje se suši i pretvara u prah, i s vremenom će nestati.
ANTONIO GRGIĆ Studirao arhitekturu na Zagrebačkom sveučilištu. Izlagao na niz grupnih izložaba; na Salonu mladih i Zagrebačkom salonu. Izlagao u inozemstvu i u Hrvatskoj. Sudjelovao u projektu Moja zemlja Vlaste Delimar. Glavni interes su mu urbane intervencije i skulpture koje propituju odnose prirodnih i društvenih sila, te protoka vremena. Postavio javnu skulpturu Slomljena zastava u gradu Koprivnici.http://www.dalmacijanews.com/Magazin/View/tabid/75/ID/127958/IKS-festival-Performans-kao-podsjetnik-na-znacaj-Bajamontuse.aspx

Sudbonosnu fontanu moramo obnoviti!

U Slobodnoj Dalmaciji od 03.08.2013. objavljen je tekst Duška Kečkemeta ""Sudbonosnu fontanu moramo obnoviti!".

Novi gradonačelnik Splita Ivo Baldasar o obnovi Monumentalne fontane

Novi gradonačelnik Splita Ivo Baldasar, potvrdno se izjasnio na direktno pitanje Društva prijatelja kulturne baštine Split u vezi obnove Monumentalne fontane. Pitanja u vezi Rive i fontane donosimo u nastavku,

kao i odgovore gradonačelnika Ive Baldasara

Povratak stare fontane, pitanje je elementarne ljudske pristojnosti i civiliziranog ponašanja



Osjećaj ponosa fontanom, u čijoj izgradnji je sudjelovala gotovo svaka tadašnja splitska obitelj, prenosio se s generacije na generaciju, sve do današnjih dana.

Potresna priča o fontani izaziva snažne emocije, jer se mnogi naši sugrađani identificiraju s njom doživljavajući je kao nešto osobno, nešto što im je nepravedno oteto.

Pitanje njene obnove, pitanje je i vraćanja duga Grada Splita, kojem su građani Splita "Zakladnim spisom" predali fontanu na čuvanje i održavanje.

U odnosu na počinjenu generacijsku povijesnu nepravdu i kulturološku sramotu svaka rasprava o smislu, estetici, umjetničkoj ili urbanističkoj opravdanosti obnove fontane, postaje besmislena.

Negiranje njenog povratka samo dodatno pojačava bol otvorene rane nastale njenim divljačkim rušenjem. Prije svega to je pitanje elementarne ljudske pristojnosti i civiliziranog ponašanja.

Bajamontuša je naša povijest

 "Drugi spomenik oko čije obnove je postignut visok stupanj suglasnosti kod politike, ako već ne i kod struke, jest Monumentalna fontana, popularno zvana Bajamontuša. Njezinu obnovu predložila je Kerumova vlast, za nju se zalaže i HDZ-ov kandidat za gradonačelnika Vjekoslav Ivanišević (do te mjere da ju je predložio u svom natječajnom radu za Rivu), šef SDP-a Marin Jurjević izjasnio se za nju, kao i 12.000 građana koji su u dva tjedna potpisali peticiju da se obnovi. Ali, nikakav novac nije predviđen."



Slobodna Dalmacija, 15.04.2013.

Bajamontušu čuva važeći ugovor

Po vijestima  iz Banovine čini se da voda polako nadolazi - ne na mlin, nego na fontanu - aktivistima iz Društva prijatelja kulturne baštine koji se snažno zalažu za obnovu Bajamontuše ispred crkve sv. Frane u Splitu. A prije samo pola godine bilo je vrijeme za uzbunu, ono kada su gradonačelnik Kerum, koji ovih dana ipak ima druge prioritete, i Povjerenstvo za nova tri spomenika na Rivi odlučili da se na mjestu srušene monumentalne fontane podigne “spomenik slobodi s malim glavama zaslužnih Hrvata”.




Pitam slikara Zvonimira Mihanovića - koji se osobno angažirao, i novcem i agitiranjem, oko Bajamontuše - što se dogodilo u međuvremenu da je došlo do preokreta?

- Znam koliko i vi iz medija, očito je Odbor za spomenike počeo poštovati građansku volju grada Splita. Tendencije su krenule u dobrom pravcu, koji se poklapa s mojim mišljenjem. Nekog posebnog lobiranja nije bilo, ali je bio veliki pritisak građanstva i kulturne javnosti Hrvatske. Taj pritisak je bio vrlo jak, ali nije bio organiziran. Osim toga, od našeg izlaganja makete Bajamontuše, sredinom prošle godine na Rivi, razvio se u gradu jedan plemeniti revolt. Mislim da su u gradskoj upravi napokon shvatili da se protiv takvog javnog mnijenja ne može ići s idejama koje su svakom prosječnom građaninu bile neprihvatljive, poput postavljanja golemog Isusa...

Dobro, to je na Marjanu ...

- Govorim o kompletnom planu za spomenike u gradu jer u skopu takvog plana je i to da se Riva napuni raznim spomenicima, čime je oskvrnuta i ideja o Bajamontuši. Sama ideja da se umjesto Bajamontuše postavi jedan spomenik sa sto glava hrvatskih branitelja... čast braniteljima... ali, to je bila apsurdna ideja.

Što bi bila dobra, poštena ideja za vas, a da nije Bajamontuša?

- Nema smisla da pretpostavljamo, treba se vratiti na početak priče: izgradnja Bajamontuše vezana je uz prvi samodoprinos građana Splita. Postoje mnogi dokumenti koji dokazuju da je nju gradio narod Splita, od ribara i težaka, do Crkve. Gradnja Bajamontuše nije povezana ni sa kakvim političkim činom ili motivom. Obilježila je ponovno uvođenje vodovoda, nakon 14. stoljeća.

Dobiti u to vrijeme gradsku vodu, na nivou europske civilizacije, značilo je veliki napredak. Povezivati to s kasnijim pokretima u Italiji, fašizmom... jest neznanje i nedobronamjernost. Građani su poklonili tu fontanu gradu. Ta građanska svijest i odnos prema fontani i dandanas se osjećaju i ja odgovorno tvrdim da je značajno velika većina zdušno uz tu fontanu.

Kako to mislite dokazati?

- Izložba s maketom Bajamontuše trajala je 15 dana, od čega je dva padala velika kiša. Dakle, mi smo u 13 dana prikupili oko 15 tisuća potpisa. Osim toga, živeći u ovom gradu možete osjetiti jedan jak naboj oko toga kad će se ponovno sagraditi Bajamontuša. On je toliko jak da sam ja siguran kako bi našu peticiju, da je izložba još potrajala, potpisalo 80 posto građana grada Splita.

Pa tko vas je sprječavao? Nakon toga morao bi se raspisati referendum s izvjesnim rezultatom.

- Smatrali smo da to nije potrebno, a sve to i košta, da budemo jasni... Oni koji su se zauzeli oko ove ideje nemaju taj novac, jedino ja sam ga imao. Htjeli smo da se snažno demonstrira prisutnost te ideje u gradu.

U usporedbi s idejama koje spominjete Bajamontuša je na tom mjestu najbolje rješenje, ali zar stvarno nije moguće raspisati natječaj kojim bi ovaj grad dobio nešto svoje, današnje? Čemu replicirati prošlost?

- Postoji puno obveza. Pravno je još uvijek aktualan ugovor između građana Splita, koji su poklonili fontanu gradu, i njegove tadašnje uprave, a najveći pravnici ove zemlje potvrdili su nam da je današnja vlast pravni sljednik vlasti iz doba Gaje Bulata. U tom ugovoru stoji da će Grad fontanu održavati i čuvati od oštećenja i rušenja.

Dalje imamo civilizacijsku, doduše neobvezujuću, odluku Vijeća naroda nakon Drugog svjetskog rata, koja jasno kaže da se svaki spomenik kulture, čak i ako nema umjetničke vrijednosti, ali je narod bio emotivno vezan uz njega, mora obnoviti. Bombe su porušile ložu kraj Šibenske katedrale, a danas se nitko ne sjeća da je cijela loža obnovljena nakon Drugog svjetskog rata.

Treće, moralna je obveza da se poštuje volja građana. Ovaj grad je narastao jako puno u zadnjih 50 godina. Ima novih prostora na kojima današnji Splićani, među kojima žive i vrhunski kipari, mogu izgraditi neke svoje nove civilizacijske tragove. Ovdje se radi o očuvanju i obnovi stare jezgre, oko koje postoje i pravila UNESCO-a. Siguran sam, kad bi se na mjestu Bajamontuše pokušalo bilo što drugo napraviti, naišlo bi na ogroman otpor građanstva. Vjerojatno je i gradska uprava osjetila to raspoloženje te shvatila da ne treba ulaziti u sukob s građanima.

Kako Bajamontušu vidite u kontekstu nove Rive?

- Ne bih sakatio ideju obnove fontane fenomenom nove Rive. Ona nije kompletno loša - meni se ne sviđaju samo nosači za tende, a ni tehnobeton mi, iako sam bio za kamen, više ne smeta. Zna se da je Konzervatorski zavod Hrvatske donio rješenje po kojemu je, urbanistički gledano, uz palaču Dešković, Sv. Franu i hotel “Bellevue” fontana činila jednu od najljepših urbanističkih cjelina u Hrvatskoj. To je rekla struka. Treba taj prostor gledati kao cjelinu, a urbanisti su, eto, rekli da je taj kutak, estetski gledano, upravo s fontanom najbolje zaokružena cjelina.

Pa napravimo neku novu sjajnu fontanu, estetski gledano. Je li “novu staru” fontanu moguće napraviti, a da se ne doima kao kič?

- Najprije, emocije žive. Nije original ni Stari most u Mostaru, nije sve u originalnom materijalu. Nije original 80 posto “starog” Dresdena ...

U redu, jasno mi je, ali tko bi mogao uvjerljivo, faksimilno obnoviti Bajamontušu?

- Postoji puno više kvalitetnih dokumenata za obnovu fontane nego što smo ih imali pri obnovi mnogih stvari u Dioklecijanovoj palači. Možemo ispuniti sve zahtjeve suvremenih pravila rekonstrukcije. Smatram da je obnova fontane stvar velikih emocija, beskrajno će ukrasiti taj kutak i biti nastavak jedne prekrasne priče ...

Pozivate se na staru estetiku i ljepotu, pa, evo, opet pitam je li tu moguće napraviti nešto novo i lijepo.

- Većina naših potpisnika su ljudi do trideset godina, vjerovali ili ne, iako nemamo podatke za svih. Čitavi razredi srednje škole dolazili su se potpisati, a mi smo mislili da ta generacija nema pojma da je tu nešto takvo postojalo. Kolektivne emocije se očito prenose generacijski. Nije sve u kamenu i materiji, kao što ni neka slika ili kip nisu samo materija, već i metafizika i duhovnost.

Po vama ispada da je glavna motivacijska sila u ovom gradu, s toliko teških današnjih problema, obnova jedne srušene fontane. Iskreno, meni to - nemojte mi zamjeriti - više izgleda kao zabava kluba dokone gospode.

- Tako bismo mogli reći za mnoge stvari. Da, može se i tako reći, ali uvijek ima nešto važnije. U životu rješavamo sve probleme i zašto bismo isključivali jedan od njih? Zašto bismo mi zbog ekonomske krize prestali biti humanisti i dobrotvori? Ni u najtežim krizama čovjek ne smije zaboraviti ni duhovne, umjetničke vrijednosti. To bi bila tragedija. Ono što čini identitet ovoga grada moramo čuvati, ljubomorno čuvati. Ako se već zaklinjemo u važnost turizma, moramo znati da turisti kod nas traže baš taj jedinstveni identitet, ono nešto što oni nemaju kod sebe doma.

Stalno ističete da novac za obnovu nije problem. Jeste li sigurni u to, jeste li nešto već prikupili?

- Naša je pretpostavka da bi obnova koštala od milijun do milijun i pol eura. Same fontane, jer cijeli njezin podrum je sačuvan ispod ovog današnjeg “bazena”. Razgovarajući s našim ljudima u Americi i Australiji, posvuda, nisam htio upirati oko novca jer su iseljenici već jednom razočarani oko prikupljanja novca za obranu. Mora postojati jasna odluka i garancija da će fontana biti podignuta. Osim toga, teško je sada analizirati, ali pogledajte one naše knjige dojmova, pa ćete vidjeti koliko je ljudi napisalo - ako se fontana ikad bude obnavljala - da će dati svoj prilog za obnovu.

Eto, opet samodoprinos!

- Samo tako, kao što je i prvi put sagrađena. Dosad se nijednu kunu ni od koga nisam usudio pitati, sve troškove za sve akcije koje su dosad poduzete snosio sam ja osobno. Tek kad budemo imali garanciju crno na bijelo, idealizam građana, pa i iseljenika, došao bi do izražaja. Milijun i pol eura i nije prevelik iznos, ja se ne bih plašio toga. Mnoge splitske tvrtke koje bi mogle sudjelovati materijalom ili radom već su se javile.

05.05.2012. Slobodna Dalmacija, piše: Sandro Pogutz




"Fontana nama znači srcu i ničemu drugome"

Iz razgovora s Fjodorom Tomićem-Ferićem članom zajednice tršćanskih Splićana
05.05.2012. Slobodna Dalmacija

Crteži fontane splitskog arhitekte Milorada Družeića






Pronađeni crteži Monumentalne fontane splitskog arhitekte Milorada Družeića vrlo su značajni po pitanju mjesta na kojem se nalazila fontana.
"Nakon rušenja Monumentalne fontane, na njezinom mjestu podignut je okrugli bazen s vodoskokom i nasadom cvijeća oko njega. Projekt je napravio Družeić u kolovozu 1947. godine." (citat iz teksta "Arhitekt Milorad Družeić" autora Stanka Piplovića, Kulturna baština br. 37).
Važnost crteža ogleda se u tome što je prije njenog rušenja Milorad Družeić izmjerio dimenzije fontane, što daje naslutiti da je očekivao njeno uklanjanje. Vjerojatno očekujući obnovu fontane u nekim boljim vremenima te mjere mogu biti od velike važnosti prilikom njene obnove.  U tom smislu je i projektirao postojeći bazen s vodoskokom koji ne predstavlja gotovo nikakvu prepreku za obnovu Monumentalne fontane na njenom izvornom mjestu.


Statut Grada Splita

"U zaklonu i njedrima Splita utoćište nađoše proganjani i ponižavani spomenici povijesti Hrvata. Građani Splita će ih čuvati kao znamen svog izvora, svoga postanka i svoga opstanka. Pritom neće zaboraviti da u njihovoj zemlji leže i drugi povijesni znakovi vlastitih predaka, pa će učiniti sve da i te spomenike nađu, urede i dolično sačuvaju za vremena koja dolaze".

Statut Grada Splita

Borba za fontanu 29.10.2011

Tukić: Bužančić je ruši; Bužančić: Ne odlučuje čaršija

 Strasti oko inicijative za obnovu monumentalne fontane su na vrhuncu: kad su gradonačelnik Željko Kerum i njegovo Povjerenstvo za nova tri spomenika na Rivi, u kojem sjedi čak i pročelnik Konzervatorskog odjela Radoslav Bužančić, odlučili na njezinu mjestu podići “spomenik slobodi”, “s malim glavama zaslužnih Hrvata”, kako je to objasnio drugi član Povjerenstva, arhitekt Zoran Jeramaz, inicijatori obnove - Društvo prijatelja kulturne baštine - osjetili su se grubo prevarenima.

Imaju, tvrde, potporu struke i građana, godinama skupljaju dokumentaciju upravo prema naputku mjerodavnih institucija, dobili su procjene troškova, čak i obećanja o novčanoj potpori, pa bi fontanu, baš kao i onu prvu iz doba gradonačelnika Ante Bajamontija, financirali splitski i dalmatinski iseljenici, a pročelnik Bužančić, o kojem ovisi daljnja procedura, grubo ih je prevario.

Dapače, optužuju ga za ozbiljan sukob interesa, budući da je član Povjerenstva, čije bi odluke kao šef konzervatora trebao dobiti na odobrenje! Dr. Ante Tukić, predsjednik Komisije za obnovu fontane, tvrdi da se Bužančićevim ponašanjem uništava nada za obnovom fontane, postoje sumnje da je upravo on i predložio novi “spomenik slobodi”, a o svemu su obavijestili i ministra kulture Jasena Mesića:

Obezvrijeđeni trud

- Ono što Povjerenstvo zaključi s vama kao članom i ujedno kao pročelnikom Konzervatorskog odjela i zatim predloži višim instancijama na usvajanje, unaprijed je osigurano od prigovora Konzervatorskog odjela u Splitu. Prilikom predlaganja spomenika na Rivi od Povjerenstva, kao njegov član ste prihvatili, a možda i predložili, da se spomenik slobodi postavi na mjesto nekadašnje monumentalne fontane.

To ste učinili iako ste znali da je baš u to vrijeme Društvo prijatelja kulturne baštine došlo do faze ispunjavanja uvjeta za obnovu monumentalne fontane, prema uvjetima koje je tražio upravo Konzervatorski odjel na čelu s bivšom pročelnicom Tajmom Rismondo Čalo, te niza dodatnih uvjeta koje su postavili ovlaštenici vašeg odjela nakon uvida u gipsani model skulpture Nereide.

Vaše djelovanje u citiranom povjerenstvu tako je naš veliki trošak potpuno obezvrijedio - tvrde Prijatelji baštine u pismu Bužančiću.

Podsjećaju kako je jedna članica Gradskog vijeća zapazila da ideja o fontani nije krenula od Keruma, nego od Povjerenstva, koje je svoje ideje predložilo Komisiji za spomenike, a ista ih je onda nepromijenjene prihvatila, što je nešto poslije učinilo i Gradsko vijeće.

- Dakle, sada, s Vašim pristankom, a možda i prijedlogom, trebalo bi izgraditi “fontanu spomenik slobode s likom puno malih heroja koji su stvarali ovu državu...”, kako je rekao glavni gradski arhitekt Zoran Jeramaz.

Nije li onda logičan zaključak da ste, skrivajući se iza zaključka Povjerenstva, prešutjeli sve one dogovore i dokumente koji su nastali u suradnji našeg Društva s Konzervatorskim odjelom i s pročelnicima uključujući i vas? - pitaju baštinari.

Šef konzervatora Radoslav Bužančić demantira Tukićeve navode i naglašava da bi o svemu trebala odlučivati struka, a ne čaršija.

Predizborni štos o slobodi

Prozvani konzervatorski pročelnik Radoslav Bužančić objasnio nam je kako više nije u Povjerenstvu, upravo iz razloga da ne dolazi u koliziju s funkcijom. Ipak smo ga pitali kako komentira dva prijedloga za izgled fontane:
- Nisam ni za jedno izloženo rješenje, nego sam za široku stručnu raspravu i da se Split konačno prestane svađati oko toga. Postoje na jednoj i drugoj strani argumenti i mišljenja, vrlo stručna i manje stručna, stoga sve treba uzeti u obzir, pa vidjeti što i kako, a ne da čaršija odlučuje. Što se tiče tog spomenika slobodi, držim da je samo predizborni štos, a i taj prijedlog treba doći na verifikaciju u Konzervatorski odjel.

Jaka potpora obnavljanju

Potpora za obnovu monumentalne fontane na Rivi stigla je, među ostalima, i od stručnjaka Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske, od prof. dr. Ive Maroevića, prof. dr. Tomislava Raukara, dr. sc. Milana Pelca, prof. dr. Vladimira Bedenka, prof. dr. Tomislava Marasovića, akademika Mirka Tomasovića, prof dr. Željka Pekovića, prof. dr. Bruna Milića, dr. sc. Marine Vicelje, dr. sc. Frane Dulibića, mr. sc. Jasne Rotim-Malvić, arhitekta Stanislava Ferića (bivši konzervator Splita sa 29 godina radnog iskustva u Zürichu), dr. Anatolija Kudrjavceva, dr. Franka Oreba...
‘Uništeni spomen vratiti na njegovo mjesto’
Društvo prijatelja kulturne baštine u posjedu je brojnih pisanih izjava kompetentnih stručnjaka, znanstvenika i akademika te znanstvenih i stručnih institucija u prilog obnovi monumentalne fontane.

Akademik Cambi: Vratiti je na mjesto
Tako akademik Nenad Cambi kaže da uništeni spomen toga povijesnog zahvata treba vratiti na svoje mjesto, a da bi svako novo rješenje bilo neautentični surogat i novi memoricid.
Botteri Dini: Nezamjenjiva
Akademski slikar Josip Botteri Dini govori da Fontana kao atraktivna točka zapadnog dijela splitske Rive u oblikovnom smislu nije zamjenjiva ni s kojim drugim projektom.
Dr. Stagličić: Skladno izvedena
Dr. Marija Stagličić iz Instituta za povijest umjetnosti u Zagrebu, priznata stručnjakinja za historicizam, smatra da je svako drugo rješenje nova interpretacija i narušavanje pomno zamišljenog i skladno izvedenog rješenja, jer su položaj monumentalne splitske fontane i njezin historicistički izričaj nerazdruživi.
Kečkemet: Cjelina epohe
Dr. Duško Kečkemet akcentira da je splitska Riva s Prokurativama urbanistički i arhitektonski uspjela dovršena cjelina jedne epohe, kojoj bi suvremene izmjene i dodaci više štetili nego pridonosili.
Dr. Karaman: Svjedok života
Dr. Ljubo Karaman još je 1929. godine rekao da je Fontana nerastavna cjelina s Prokurativama i Deškovićevom palačom i da je svjedok važnog razdoblja u životu grada, kada je Split iza dugog mrtvila dobio prvi veći zamah u svom razvoju.
Cvito Fisković: Urbanistički akcent
Još 1979. godine konzervator Cvito Fisković objasnio je zašto je za obnovu, jer je Fontana istaknuti urbanistički akcent koji se izvanredno uklapao u ambijent koji ga je okruživao i ne vidi što stoji na putu obnove “česme”.
Glavni konzervator podržava obnovu
Miljenko Domijan, glavni konzervator Uprave za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture, u potpunosti podržava inicijativu da se faksimilski rekonstruira fontana pred Prokurativama...


Damir Šarac


ZLATAN RAČIĆ IZ MILWAUKEEJA PREDVODI ISELJENIKE 'Evo, dajen prvi milijun kuna za Bajamontušu' 28.10.2011.

Iseljenik Zlatan Račić (lijevo) i Tonči Jerončić uz model Bajamontuše
Spreman sam donirati milijun kuna za obnovu monumentalne fontane na Rivi, pod jedinim uvjetom - da bude obnovljena kakva je i bila.

Ima nas još u Americi, Kanadi i Australiji, i uvjeren sam, da nema šporkih političkih igara, doniranog bi novca i preteklo, jer Splićani i Dalmatinci koji žive u iseljeništvu imaju osjećaj za tradiciju i ljubav prema svome gradu, koji je danas zamijenilo politikantsko mazanje očiju građanima.  
Bez povoda
Kazao nam je to Zlatan Račić (70), porijeklom Vrbanjanin, čija je obitelj živjela u Splitu, a iselio se u SAD 1970. godine. Živi u Milwaukeeju i na Floridi, ondje je završio fakultete strojarstva i ekonomije, radi i u mirovini te priprema knjigu o dinamici rotirajućih tijela.

Račić svake godine dolazi u Split i više puta, sufinancirao je obnovu ribarske crkve svetoga Luke na Matejuški, te tiskanje monografije “Veli Varoš”, a prati događanja i rasprave o klasicističkoj fontani koju je podigao gradonačelnik Ante Bajamonti 1880. godine uz financijsko sudjelovanje svih građana, a srušili komunisti 1947. godine, bez očita povoda.
Kerumov spin
O obnovi fontane donesene su dvije odluke Gradskog vijeća: ušla je 1995. godine u program proslave 1700. godina Splita, a prije tri godine Gradsko vijeće je potvrdilo odluku o gradnji fontane na dnu Prokurativa.

No, gradonačelnik Željko Kerum je stari simbol iskoristo za novi spin; tvrdi da će na njezinu mjestu podići spomenik s glavama zaslužnih Hrvata, ma što to značilo. No Splićani znaju - prozvali su je Frankeštajnuša!

- Srušili su Bajamontušu iza Drugog rata jer su komunisti u njoj vidjeli simbol tolomaštva XIX. stoljeća, ali to nije točno: Splićani koji su skupljali novac, gradili su je u slavu zajedništva građana i dolaska vode u žedni grad nakon 1500 godina. Godinama pratim sve te rasprave i ne mogu vjerovati da se tako nešto događa, ali je i objašnjivo, političari žele graditi spomenik sebi, a priče o građanima i njihovoj volji ne zanimaju ih – kategoričan je Račić.

Dodaje da su se u sve uključili i konzervatori kod kojih niti jedan projekt ne prolazi, čak i ako je sve po zakonskim propisima, ako oni nemaju neki interes.

- Ako se popravlja stara crikva, normalno je da će se uvesti letrika, iako je u izvornoj nije bilo. Pa i Sikstinska kapela je obnovljena novim tehnikama, piturana je priko Michelangelove ruke.

Za Bajamontušu postoje projekti, postoji jaka volja građana i iseljenika da se skupe novci, zna se cijena, zbog čega se onda komplicira, kao da je Split jedini grad na svijetu koji obnavlja nešto takvo?! - pita se Račić.

Taj iseljenik se pribojava da su naši ljudi navikli na diktaturu, pa smatraju da za sve moraju moliti milost kod nekoga, umjesto da svoj grad naprave po svojoj mjeri. Boje se čak i svoje mišljenje iznijeti, govori Račić, pa ga onda traže okolo, a ako nisu zadovoljni, radije će brontulavat nego kazat jasno i glasno.

- U tome je prava simbolika Bajamontuše, a ne neka politika koja se s tradicijom poigrava kako ju je volja, pa političari plešu i kokodaču, a narod ih šutke gleda pristajući na te gluposti – drži Račić.

On navodi kako Splićana ima svugdje po svijetu i voljni su pomoći kao i on, ali samo uz jasne uvjete: da budu čisti računi i projekti, a ne da se kao mnogi vrate preko oceana operušani jer su pokušali investirati u domovini.

- Recite mi tko će poštivati grad koji ne drži do svoje tradicije?! Na koncu, ovdje dolaze ljudi iz cijelog svijeta da bi se divili povijesnoj baštini, a ne da slušaju pametovanje političara – zaključuje Račić.


'Bužančića nije briga za javni interes'

Umjetnik Zvonimir Mihanović inicirao je niz akcija vezanih za obnovu Bajamontuše, obišao je splitske iseljenike i ističe kako novac uopće neće biti problem, a obnova fontane stajala bi oko 10 milijuna kuna.

Podsjeća kako je Konzervatorski odjel kad mu je na čelu bila Tajma Rismondo Čalo načelno pristao na obnovu fontane ako za to postoje uvjeti i dokumentacija.

- Pored dokumentacije koju je priredio još pokojni arhitekt Jerko Marasović, a predstavio je povjesničar umjetnosti dr. Tomislav Marasović, koji tvrdi da se fontanu može obnoviti metodom “anastiloze”, dakle uključivanjem ulomaka, akademski kipar Robert Jozić izradio je jednu figuru nereide i prezentirali smo je konzervatorima, koji su bili zadovoljni.

No, tada pročelnik konzervatora postaje Radoslav Bužančić, koji je nezainteresiran za bilo što od javnog interesa, prekinuo je svaku suradnju i još ušao u povjerenstvo gradonačelnika Željka Keruma za podizanje triju spomenika na Rivi, od kojih je jedan na mjestu fontane.
Damir Šarac / snimio Tom Dubravec / Cropix

Izrađuje se figura Nereide

                          Akademski kipar Robert Jozić objašnjava svoj rad
                          predsjedniku Komisije za obnovu Splitske fontane


                          Skultura Nereida u glini

                          Akademik Cambi proučava gipsanu skulpturu Nereide

Iz intervjua s profesorom Antom Sapunarom, predsjednikom Društva prijatelja kulturne baštine

Bajamontuša nije politika

» Sjećam se, kad ste krenuli u akciju Monumentalna fontana, popularno Bajamontuša, neki su vas prozvali i splitskim elitistima koji se stavljaju iznad institucija i zakona?
- Nikada nismo bili iznad zakona, niti institucija, već smo upozoravali na pogrešna zakonska ili stručna rješenja, na podcjenjivanje javnosti u koju se svi kunu, a stalno je zaobilaze, i na izbjegavanje sudjelovanja neovisne struke! Zato smo nazivani sijedim glavama koje nemaju što raditi, protivnicima Splita u svakom pogledu...
» Spomenuo sam Bajamontušu. Digli ste Split na noge, bili su vas puni mediji... Zašto vam je pala na pamet baš Bajamontuša?
- Nije nama pala na pamet Bajamontuša, nego je ona bila produkt višegodišnjih želja građana i brojnih udruga. Nju su podigli građani Splita u čemu je sudjelovala gotovo svaka obitelj neovisno o materijalnom stanju i političkom opredjeljenju. Sudjelovanje u podizanju tog spomenika vodi bilo je pitanje časti i ljubavi prema gradu. Fontana je bila ukras grada i dio njegova identiteta i izvrsni urbanistički element u povijesnom historicističkom ambijentu. Iz tih razloga 21. ožujka 2005. godine u hotelu “Bellevue” sastalo se devet udruga i formiralo Komisiju za obnovu Splitske fontane u okviru Društva prijatelja kulturne baštine.
» Govorilo se: njena obnova je djelo autonomaša i talijanaša!?
- To je notorna iskonstruirana neistina! U nedostatku stručnih argumenata najučinkovitije je iznijeti političke kvalifikacije i etiketiranje. Mi smo odmah pri formiranju Komisije kazali da nećemo politiku nego Bajamontušu! Nažalost, na političko polje umjesto na stručno, skrenu i ljudi od ugleda i struke.
» Bilo je govora da ste u “slučaju Bajamontuša” dobili utakmicu. I da će se sve povoljno za vas riješiti još u mandatu gradonačelnika Ivana Kureta. A evo se još nije riješilo ni u vrijeme gradonačelnikovanja Željka Keruma...
- Od formiranja Komisije za obnovu Splitske fontane jasno nam je bilo da su dva ključna čimbenika za njenu obnovu: Gradska vlast i Konzervatorski odjel u Splitu. Gradska vlast se uvijek na bilo koji način izmotavala, onako kako se to “učinkovito” radi u politici, a konzervatori nisu nikada rekli da su protiv faksimilske obnove fontane.
Lani, na naš zahtjev za očitovanje o obnovi Fontane, pročelnica Konzervatorskog odjela u Splitu Tajma Rismondo-Čalo dala je zeleno svjetlo njenoj faksimilskoj obnovi uz određene uvjete. To smo učinili, kao što ispunjavamo sve zahtjeve konzervatora, ali gradska vlast je tu predvidjela spomenik slobodi umjesto vodi, suprotno svim prethodnim odlukama. Rušenje Monumentalne fontane 1947. godine ostavilo je nadu za njenu obnovu, a sadašnje rješenje i to oduzima, a stvara temelje memoricidu!
30.07.2011. Slobodna Dalmacija "Prof. Ante Sapunar kod Mosora: Iživljavanje na Rivi", piše: Milorad Bibić Mosor